Za potpuno razumijevanje ovoga coachinga, molimo, pročitajte primjere Držanje govora ili  Sportski coaching.

12-godišnji Marcel dolazi u ordinaciju za pedagogiju učenja k pedagoginji za učenje i kaže: „Imam fobiju od knjiga.“ Marcel ne voli knjigu ni uzeti u ruku, a ono što nauči u školi ne bude mu dovoljno, pa je došao do točke kada mu je ugrožen prijelaz u realku.

Srećom, brzo shvaća i dobro pamti. Ima akvarij i zaljubljenik je u akvarije te primjerice zna sve moguće latinske nazive riba. Marcelova majka kaže da je već s pet godina obožavao knjige. Marcel je znao čitati još prije negoli su ga upisali u školu. No negdje oko osme godine to je oduševljenje knjigama iz nepoznatog razloga odjednom prestalo.

Pedagoginja zamoli Marcela da donese svoje školske knjige. Putem miostatičkoga testa provjerava njegovu reakciju i na sam pogled na knjige i na držanje i čitanje knjige- Svi su testovi pokazali slabu mišićnu reakciju. No već nakon nekoliko sekvenci intervencija „budne REM-faze“ takva reakcije prestaje i test pokazuje snažnu reakciju na knjige.

U sljedećem koraku pedagoginja upotrebljava taj mišićni test da bi pronašla uzroke nastanka Marcelove „fobije od knjiga“. Vrlo brzo dolazi do objašnjenja za njegovu blokadu. Marcel jako voli svoju učiteljicu i uvijek joj se želio svidjeti. Naravno da se na temelju svoga prethodnog znanja čitanja svaki put javljao na nastavi.

Onda je učiteljica odjednom počela govoriti: „Marcel, ti sada ne. Ti već sve to znaš. Sada će netko drugi!“ Marcel ej dakle brzo razvio emocionalnu asocijaciju da njegova sposobnost čitanja nije socijalno poželjna, te je počeo vježbati suzdržavanje. To je suzdržavanje potom vrlo brzo preraslo u blokadu čitanja i odbijanje knjiga. Nakon što je i to iskustvo prošlo kroz intervenciju „mahanja“, Marcel se opet uspio posvetiti školskim knjigama. Godinu dana nakon toga wingwave-coachinga Marcel je na temelju svojih postignuća prebačen u gimnaziju.